Batatu je za kvalitetan rast i razvoj potrebno 3-5 mjeseci bez mraza. Najčešće se uzgaja vegetativno, "presadnicama" (ukorijenjenim izbojima iz korijena), pazeći na temperaturu zraka i tla u trenutku sadnje. Sadnja na otvorenom u kontinentalnom se dijelu Hrvatske planira oko 15. svibnja te oko 15. travnja u mediteranskom dijelu, uz uvjet da temperatura tla nije niža od 10 °C. Presadnice se proizvode u zaštićenim prostorima uz vrlo visoku temeperaturu i vlagu i nakon 2 mjeseca spremne su za sadnju. Pripremu tla za sadnju batata najbolje je početi već u jesen, oranjem na dubinu od 30 cm. Prije sadnje kod proljetne pripreme tla (prije zatvaranja brazde) gnoji se sa 50 kg N, 100 kg P2O5 i 150 kg K2O po hektaru. Najbolje je sadnju batata obaviti na izdignute gredice malčirane crnom PE-folijom.
Razmaci sadnje najčešće su 1,2 m x 0,3 m-0,4 m, odnosno treba ih prilagodit raspoloživim strojevima za postavljanje PE- malča i strojevima za berbu. Takvim razmacima sadnje dobiva se sklop od 20 000 do 27 000 biljaka/ha. Prije malča ispod se postave cijevi za natapanje kapanjem (što je važnije u uzgoju u mediteranskom dijelu Hrvatske). Neposredno prije sadnje na PE-malč foliji se izbuše rupe na navedene razmake i presadnice se sade. Nakon sadnje presadnice je potrebno zalijevati (natapati) 3-4 dana tako da se što prije dobro ukorijene, a potom zalijevanje više nije nužno, osim u izuzetno sušnim godinama u mediteranskom dijelu Hrvatske.
Treba paziti na plodoredu, pa batat smije doći na istu površinu tek nakon 3 godine. Izbjegavati treba tla na kojima je bio sijan kukuruz, zbog mogućih oštećenja korijenova od upotrijebljenih herbicida. Prema petogodišnjim istraživanjima Agronomskog fakulteta u Zagrebu, određene su pogodne lokacije za uzgoj u kontinentalnom dijelu, a to su Međimurje, Podravina, istočna i zapadna Slavonija, Prigorje, Moslavina te neke mikrolokacije s klimom koja odgovara navedenim područjima. U mediteranskom dijelu to su Istra, Primorje i otoci, Dalmacija i otoci te dalmatinsko zaleđe. Najbolji se rezultati postižu na glinasto-pjeskovitim tlima koja su ocjedita, sa slabije izraženom humusnom komponentom, a kiselost bi trebala biti oko pH 6.
Preporuka je da se batat ne sadi na golo tlo, već svakako na malč od crne PE- folije, jer malč, osim što omogućuje stalnu toplinu i vlažnost u području korijena sprječava rast korova, koji bi mogli pridonijeti slabijem razvoju korijena batata. Tijekom vegetacije potrebno je suzbijanje korova međuredno (odnosno između folija), dok se vriježe posve ne razrastu, pa tako zaguše i spriječe korov u rastu. Tijekom proizvodnje batata ne nastaju veće štete uzrokovane bolestima i štetnicima (osim na izuzetno zaraženim i neodržavanim tlima).
Neki zemljišni štetnici (žičnjaci, klisnjaci, nematode i sl.) mogu napraviti djelomična oštećenja, ali ne s velikim posljedicama za prinos, osim što će se zbog sporadičnih bušotina na korijenu pokvariti izgled korijena. Za sprječavanje takvih oštećenja mogu se upotrijebiti zemljišni insekticidi, ali strogo poštujući upute o primjeni. Nadzemni dijelovi batata (lišće) mogu biti oštećeni napadom pipa ili sličnih kukaca, koji grizu ili buše lišće. Upotrebom insekticida takve se štete mogu smanjiti. Tijekom uzgoja nema većih opasnosti od gljivičnih bolesti i nije potrebna preventivna zaštita. Ako se pri kraju vegetacije zbog previsoke vlage pojave određene gljivične bolesti (trulež korijenova vrata i sl.), potrebno je korijenje vaditi ranije. Zbog mogućih napada miševa i voluharica također je poželjno vaditi korijenje prije kraja listopada.
Berba batata
Berba je jedan od težih poslova u uzgoju batata. Na manjim površinama bere se isključivo ručno (štihačama), a na većim mehanizacijom (posebno pripremljenim plugovima ili preinačenim kombajnima za krumpir). Brati treba vrlo oprezno da se oštećenja korijenja smanje na minimum. Pritom je jedan od najvažnijih čimbenika kvaliteta (struktura) tla i vještina berača. Rokovi berbe batata ovise o sorti i roku sadnje, ali svakako vađenje treba treba dovršiti prije mraza. Batat dolazi u tehnološku zriobu već za 80 dana, što se može najjednostavnije provjeriti rezanjem vriježa, u kojih se u zriobi pojavljuje bijeli gusti sok, što je očit znak pune tehnološke zriobe. Nakon vađenja korijenje se klasira i priprema za skladištenje, odnosno prodaju. Tržnim se korijenovima smatraju oni veći od 150 g, bez većih oštećenja kožice. Budući da u berbi nastaju oštećenja korijenova, nužno je prije skladištenja sve oštećene odvojiti od zdravih.